Blog
petak, rujan 11, 2015


 

osmjeh treba biti DAR
za njega ne treba MOLITI
ne treba niti PREKLINJATI
ne treba ga niti poklonima KUPOVATI

ako ga ne dobiješ zbog onoga što TI jesi 
ZAŠTO ga onda i dalje tražiti?!
ČEMU ?! zar tako nisko PASTI?!
ima i drugih koji će nam ga rado dati

DA, tvoj je poseban...to i dalje stoji, POTPISUJEM
ali ZAŠTO za jedan osmjeh toliko se poniziti?!
osjetiti DNO ispod samog DNA, jer niže više ne možeš past
on bi trebao biti BESPLATAN, SPONTAN...iz SRCA
ali naravno, samo u slučaju AKO nekome i vrijediš da ga daš

treba znati kada je KRAJ 
treba znati kada treba prestati MOLITI i PREKLINJATI
treba prestati KUPOVATI
osmjeh je DAR i kraj rasprave...The End... by Sobica


sobazautjehu @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 21, 2015
 

"U prošlosti nije život. Tamo nemaš što da tražiš.
Pusti i ne okreći se po izgubljene stvari.
Tamo su samo uspomene, i djelići života koje smo u srce zašili. A, vrijeme je stalo, ne leti, i ne živi, daleko je sve...čuvaj svoje blizine, kraj sebe.
Ostavi prošlost, i ne oživljavaj nešto što više ne živi! Ni tamo više ništa isto nije.
Živi svoje danas, i čuvaj uspomene, to ti nije daleko. Blizu ti je....
Pusti prošlost, i ne kvari je!
Marjana L.


 



...




"ma svi se negdje mi putem izgubimo, ali bitno je da se znamo vratiti"...by Vjetar

sobazautjehu @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 18, 2015
 

 



 

razgovor i smijeh?!

 

kako je to lijepo čuti
pravi melem za dušu
ali i rana , a i tuga...
jer je upućen i podijeljen odabranima
samo mene među njima nema
a mojoj duši samo to nedostaje
tko kaže da ljubomora ne postoji?
i te kako postoji
samo zato jer i ja želim biti među njima
samo malo razgovora i malo smijeha
to je ono što toliko dugo tražim i čekam
ali ne dolazi....i malo po malo odustajem
jer bi to trebalo biti nešto što ne trebaš moliti
jer ako tražiš i moliš, to znači samo jedno...

NISI MEĐU ODABRANIMA i to je ono što najviše boli...by Sobica

 

sobazautjehu @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 5, 2015
Danas me boli rame.
Više ne mogu nositi ovaj križ.

 




A znam da moram.
I ne želim ga ostaviti
kraj puta kao neznanca.
On je vreća puna svakakvih
sitnica koje sam na putu skupljala.

I drag mi je.
Jer, dobila sam ga praznog,
a ja ga punim onim
što mi je darovano
od Boga i od ljudi.
Ima tu stvari koje
se tu ne bi trebale naći,
ali ih je teško sad odkopavati,
izbacivam komadić po komadić,
nadam se da ću do kraja i uspjeti.

Ima stvari koje su se jednostavno
skorile za tu vreću, križ
i moram ih nositi, prihvatiti.

Sve je to tako, ali
mene danas boli rame.
Teško mi je. Znam da ne mogu
odcijepiti dio križa koji
me žuljla, jer onda
on više nije moj dar.

Ali mi treba pomoć.
Danas me boli rame
i danas te trebam
kao nikad do sad.
Pomozi mi ponijeti moje breme.
Znam da i ti imaš svoje,
ali ponesimo zajedno sve
i bit će lakše.

I nemoj se zgražati
kad vidiš kako kvrgav
je taj moj križ,
čime je sve oštećen,
kad vidiš kako ga perem suzama,
a veliko sunce ga suši.

Danas me boli rame,
i sad te molim,
ne trebam ti puno pričati,
ti si mi Prijatelj,
ponesi sa mnom moje breme.
Bit ću ti duboko zahvalna.
Ali se ne boj, ne moraš
ništa reći, ne tražim riječ,
tražim tebe, tvoje djelo,
tvoju pomoć, to će reći
i više nego što ti to želiš i misliš...

***

 

umorna sam od tolikog tereta, a nikoga nema da mi ruku stavi na rame....by Sobica

sobazautjehu @ 10:47 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 16, 2014
 

"Nikada, ali baš nikada ne gubimo one koje volimo. Oni nas prate, ne nestanu iz naših života. Samo se nađemo u odvojenim sobama. Ja ne mogu vidjeti šta je u prednjem vagonu, ali i u njemu ljudi putuju isto kada i ja, i vi, i svi ostali. To što ne možemo razgovarati sa njima, ili što ne znamo šta se događa u njihovom vagonu, to uopće nije važno; oni su tamo. Tako je i ono što zovemo "život" samo vlak sa puno vagona. Nekada smo u jednom, nekada u drugome. A nekada i prelazimo iz jednoga u drugi, na primjer kada sanjamo ili kada dopustimo da nas ponese čudo."

"Aleph" Paulo Coelho

 



 

Možda je to razlog zašto te ponekad sanjam!....da se samo na trenutak nađemo u istom vagonu, tek toliko da te vidim, makar niti tada ne saznam kako si?....by Sobica

sobazautjehu @ 07:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 29, 2014
 



 

Nemoguće je bilo pokloniti samo jednog Anđela. 

Jedan nije dovoljan, ali tri? tri već čine posebnu priču. 
Priču kroz koju ja želim vidjeti tvoj životni put. 
Upravo ovako kao na slici. To je priča kako ju ja vidim.
*
Više se ne molim za tebe prije sna.
Sada u molitvi samo spomenem imena Tri Anđela
Rehael (da u tvoju dušu ulije mir, radost i osmjeh)
Meriel (da čuva tvoj dom, tvoju obitelj i da u njega unese dječje osmjehe)
Mikael (da čuva svaki tvoj korak kojim ćeš kročiti)
Sada imaš ta tri Anđela koja te prate i predajem te njima da te čuvaju.
A ja ću sa svojim Anđelom, svojim putem....
"Sjeti se onih krila..." ali nismo uspjeli ih udružiti...
*
I ako su dvoje u meni koji vode vječitu borbu, onaj jedan je samo glavni.
I nevjerovatno je kako duša u isto vrijeme može biti sretna radi drugog, 
jer se je deset godila iskreno i iz srca molila za tu sreću,
a u isto vrijeme biti tužna radi sebe 
jer nema više potrebe za borbom za svoga duhovnog prijatelja.
I zato uz sreću osjećam i tugu i usamljenost
pa je sada na mome Anđelu da se bori,
da tu tugu i usamljenost izliječi...by Sobica
 

sobazautjehu @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2014
 



 

Mrvica

Kao mrvica, kao zgazen list
poslije kise
ti me ne vidis, ti me ne cujes
sve se brise

Ja vise nisam ja, tlo mi se pomjera
a pamet spava
uvijek kad zatreba
ode bez pozdrava, nekuda

Kao mrvica, kao zgazen list
kao sjena
ko je ovdje fer, a ko je ovdje zvijer
a ko je zena

Nisam ni sanjala da cu na koljena 
zbog kapi srece
mom srcu malo je
jer ono je najvece

Ma nije ljubav strijela
ma nije ljubav kamen, a ni drag
sve sto ja sam htjela
je samo da ti dusi predjem prag

I da ostanem, s tobom poginem
ako zatreba
i da ostanem, s tobom nestanem
u dimu pepela

Kao mrvica kao zgazen list
kao zrno
ti me ne vidis, a ja vidim sve
sve je crno

Mozda kad nestanem, volit te prestanem
bit ces bolji
meni su najbolji
odavno otisili



...

Kada nekome riječ MOLIM TE, 

postane potpuno beznačajna,
tada znaš da mu je i osoba koja moli, 
postala potpuno beznačajna...by Sobica
 

sobazautjehu @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 4, 2013
 

Često sam odlazio.. I okretao se,
i kažu, tada poželiš da se nekad vratiš.
I vraćao sam se.. Ništa nije bilo isto.. 
Ni pejzaži, ni ljudi, ni ja.. Shvatio sam.. 
Ne treba se vraćati.. 
Ono što je bilo lijepo, 
neka zauvijek ostane u snovima...Vječno će trajati..

Sergej A.Jesenjin

 



 




sobazautjehu @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 18, 2013
 



 

duša mi je onda pretrpana, da bi mogla uskoro eksplodirati 
pitanje na koje ne znam odgovor je:
kako barem malo utišati misli, da bi mi duša bila mirnija?!
ali pošto su mi misli JEDINI slušatelj mojih osjećaja, mora da smo si duša i ja vrlo bliski...
a što smo si bliže to sam svjesnija same sebe i spoznaje TKO SAM JA...

a jedna od spoznaje je: da jedino svojoj duši mogu reći kako se osjećam....by Sobica


sobazautjehu @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 12, 2013
 

“Ne…
Nismo mi bili ljubavnici…
Nikad…
Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali…
I to je sve…

Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali
da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao
ukleta lađa…
Negde ovde daleko…
Negde tame blizu…
Ni na nebu, ni na zemlji…

Nikad mi nismo bili ljubavnici…Samo smo se ponekad,

u nocima punog meseca

malo trazili po dugim talasnim duzinama

Ceznje…

I to je sve…

“Jedan od onih života” , Balašević

 



 

bila je to jedna topla kišna noć, praćena sijevanjem neba....
prošla je godina od tada, tako brzo, a opet!?
kao da cijeli život samo prolazi dok ja stojim i dalje na jednom mjestu....by Sobica



sobazautjehu @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 5, 2013
 

 

Neki konci prošlosti vremenom popuste, 
više ničemu ne služe.
Neki ne podnesu teret na koji ih već neko vrijeme pripremaš, 
pa puknu tamo gdje su najslabiji.
Neki se jednostavno zapetljaju 
tako da ih ne možeš više nikada razdvojiti. 
Možeš ih sačuvati takve ili samo odbaciti, 
od tebe zavisi! 
Neke 'pak iz samo tebi poznatih razloga presiječeš sam...
Možda je to i najteže, potrebna je doza hrabrosti. 
No sve te niti koje te sa nekim spajaju se jednom jednostavno prekinu.
I ne znam, da li je zaista važno kada je sve gotovo ono pitanje;
" Kako se i zašto završilo?" .... S.
 

 



              (samo neka teku, lakše je kada teku...)

 

Nikada te neće povrijediti osoba do koje ti nije stalo,  
može te povrijediti samo ona osoba do koje ti je
i tada pored svih tih tišina, shvatiš da se nemaš više kome okrenuti...

doći će i taj dan, da se više neću okrenuti...by Sobica


sobazautjehu @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 2, 2013
 

Ako ikada zaboraviš ko si
i ako svoje snove zagubiš
ako ti se oči zamute od sjete
i sve što voliš za sobom ostaviš
ako te tudje riječi odvedu
na neko tužno mjesto u duši
i ako ti vjetar prošlosti svrati
i počne sjećanja sva da ti ruši,
pruži mi ruku
ja ću te voditi
od sebe same
te osloboditi,
ako te boli a ne znaš ni sam
gdje je početak a gdje je kraj...
Ja ću ti dati komadić sjećanja
i sam ćeš opet pronaći svoj sjaj...

Pogledaj, sunce se javlja još jednom
opet mirišu kapljice kiše
ako zaboraviš da živjeti vrijedi
ja ću ti šapnuti tiho, najtiše,
da svaki trenutak je nada za dalje
da svaki osmjeh je obećanje 
svaki korak je skica želja
koje ti tvoja duša šalje,
ako zaboraviš, ja biću tu
tvoj prijatelj iz vječnosti
tvoj glas iz svjetlosti
da te podsjetim na tvoju ljepotu-...
(M.I.M.)


 



 

za tebe uvijek biću tu, 
sve dok mi sam ne kažeš da odem....by Sobica



sobazautjehu @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 24, 2013
 

~ĆAĆI~
To što gledam nisi ti.
Sve je isto, ali tebe nema.
I lice i ruke
i kosa i odijelo.
Sve je tvoje
kao što je uvijek bilo,
ali tebe nema.

Još jučer si me gledao.
Bio si sav u pogledu.
Onakav kakvog sam te oduvijek znao.
Vidio sam se u tvojim očima
i bio siguran da jesam i da ti jesi.
A sada? Gdje si sada?

Tvoje su oči vidjele mnogo toga.
S vremena na vrijeme ti bi mi poklanjao ponešto
od onog što si samo ti vidio i što bi čuvao za moje dolaske.
Kada bih s vrata vidio kako ti pogled raste,
znao sam da sam stigao doma
i da sam dobrodošao.
Tvoj je pogled bio širok i skroman.
Nisi žudio pod svaku cijenu vidjeti sve
pa je tvojim očima mnogo promaklo.
To sam učio s vremenom.
A kada bi me dočekao pogledom,
ti si uvijek bio ti što god da ti vidio ili previdio.
Gdje si sada?
Nema te.
Nema pogleda. Nema tebe.
Tvoje oči ne mogu više ni vidjeti ni previdjeti.
Gdje da te tražim kada te nema u očima?

Još jučer sam ti dodirivao ruku
i znao da dotičem tebe.
Isti dodir i toplina. Blizina.
Isti otkad znam za sebe.
I prije nego li sam otkrio sebe
pamtim tvoju ruku i blizinu.
Sada je opet dotičem, ali nema tebe.
Gdje si?

Gledam i dodirujem ovo tijelo.
Nekada je bilo tvoje.
Ovim si rukama radio za mene
i činio što moje nisu umjele.
Sada su nepomične.
Mrtve.
Ne poznaju me.
Kao da nisu tvoje.
A jesu.
Znam da jesu.
Mora da su tvoje.
Tvoje su.
A ti? Gdje si ti?
Kako si se povukao iz svoga tijela?
Komu si ga ostavio?
Kako li je samo pusto bez tebe!

Zatvorim oči pa ih opet otvorim.
Gledam.
Što vidim kada tebe nema?
Zatvorim oči pa molim.
Mucam. Tapkam. Sanjam.

Kad me jednom Učitelj dovede k tebi,
opet ćeš me pozdraviti pogledom što raste, zar ne, ćaća?
Ruke će nam se raširiti u zagrljaj
i ja ću znati: stigao sam kući.

Tada ćeš mi darovati ponešto od onoga što sada gledaš
i učiti me što tada ne budem znao.

A potom ćemo se nas dvojica,
ćaća, ti i ja,
smjestiti u Učiteljevo svjetlo
i zajedno s njime dočekivati ostale.

Ante Vučković

 



 

bilo 6 godina...bilo 29 godina...uvijek nedostaje isto...by Sobica

(24.07./01.08.)

sobazautjehu @ 07:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 18, 2013
 



 

D A LJ I N A

Da li znas sta je to sloboda

i kako je biti slobodan

ja vjerujem da svako to zna

ako ne sad, bar je znao nekada

 

Da li znas sta je to daljina

i kako je kad si daleko

ja vjerujem da svako to zna

ako ne sad, bar je znao nekada

 

Daljina zove

daljino pusti me

da vidim da li znam

ili bar da pokusam

Da vidim drugi svijet

na vrh se popenjem

u more zaronim

da te ne ostavim

Daljina zove me

(V.Georgiev)


 



 

Za svoje voljene sada si možda "daleko" i teško da će utjehu zbog boli pronaći, ali ti si im sada još bliža!...u knjizi koju sam željela da pročitaš piše da duše kada odu, su tek tada još bliže svojim voljenima i da im sada najviše pomažu. Da?!, teško je to za shvatit!, povjerovat!, nama kojima smo ostali tu....ali svatko od nas ima svoju stazu kojom putujemo...tako i mi putujemo bez svojih voljenih i ja vjerujem da nam oni pri tome pomažu, makar mi toga nismo svjesni koliko bi smo trebali biti...nadam se da će i naš prijatelj tako vjerovati kada pročita knjigu i sve one na čekanju koje imaju samo jedan zadatak, a to je da mu podignu krila. Molim te da mu podmetneš na put tu i tamo koju knjigu pa makar se i popikne, ali neka ih ne mimoiđe, niti zaobiđe :)

 

Znam da ćemo se jednog dana sresti i upoznati,možda ne oči u oči, niti rukom u ruci... ali zato duša s dušom. Želim upoznati tu dušu koju sam mjesecima imala u mislima, svakog dana, svake noći .... a istovremeno, NE ZNAJUĆI ZAŠTO, ali kako je jednom i sam Vjetar rekao "SAZNAT ĆEMO JEDNOG DANA"

Ovi Gerberi su samo na slici....ali obećajem da ću ti ih jednog dana i donijeti, znam da će mi to naš zajednički prijatelj jednom ispuniti... posvećujem ti ovu pjesmu jer prvi puta kada sam ju čula puno duša je plakalo za tobom i one blizu i one daleko ... 

a neispisana posveta u knjizi glasila je

Draga . . .


ova knjiga je dar s neba

da bude utjeha Tebi i Tvojim voljenima

 

jednog dana svi zajedno ćemo zaplesati s Anđelima...by Sobica

sobazautjehu @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 28, 2013
 

Došetala lutka od soli do obale mora. Začudila se tomu nepoznatom i golemom nečem.
Šetala tako obalom i naposljetku ne izdržala, pa upitala more:
"Tko si ti, molim te?"
"Hm," reče more,
"to ti ne mogu objasniti. Uđi malo u mene i saznat ćeš tko sam."
I opet lutka oklijevala, šetala, naposljetku ne izdržala, pa namočila palac. I palac se rastopi.
"Uh!" povika ona izvlačeći preostalu nogu,
"nezgodan si ti! Zašto mene nestaje kad hoću tebe da saznam?"
I opet i opet šetala lutka i oklijevala, opet pitala more, i opet joj more reklo da uđe u njega.
Naposljetku ne otrpila, pa ukoračila u more, najprije do gležnja, pa do golijeni, pa do tjemena i preko tjemena.
I više nije bilo pitanja. Lutka je postala ono o čemu je pitala.
.
Vesna Krmpotić, Košulja sretnog čovjeka

 



 


kako ne bi postali ono što smo pitali, bolje nam je ne pitati....Sobica




sobazautjehu @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, svibanj 24, 2013
 

Želiš li upoznati tajnu stabla,
gledaj što ti ono pokazuje.
Vidjet ćeš njegovo bogatstvo i siromaštvo:
njegovo buđenje i cvjetanje u proljeće,
njegove plodove ljeti,
njegovo umiranje u jesen,
i njegovo mrtvilo zimi.
Želiš li upoznati tajnu stabla,
ne poseži za njegovim korijenjem,
inače umrijet će za sva vremena.

Tako je i s čovjekom.

Cvijeće cvate
i kad ga nitko ne promatra.
Stabla donose plodove
ne pitajući tko će ih jesti.

(Phil BOSMANS)

 



 

promatrati u tišini iz daljine...Sobica




sobazautjehu @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 22, 2013
 



 

TRAZIM rijec
samo JEDNU rijec
neka bude ISKRENO
jer SLUTIM odavno

KRAJ, zar i nama da se DESI
ma STANI tu gdje jesi
jos nije PREKASNO

ODAVNO zivim BEZ tebe
tvoje SRCE moje NE prepoznaje
odavno BLIJEDI ljubav ova
al PUSTI je nek cvjeta TU
na POLJU SNOVA

ODAVNO zivim bez TEBE
tvoje SRCE moje ne PREPOZNAJE
ODUVIJEK, tako bilo JE
sta je LJUBAV saznas
kada NESTANE.

UZALUD, trazim novi PUT
da se VRATIM tamo
gdje smo NEKAD bili

ZNAM vrijeme lijeci RANE sve
a GDJE su nase GODINE
gdje smo LJUBAV sakrili


STA je ljubav SAZNAS
kada NESTANE





A gdje drugdje nego tu, u ovoj Sobi za Utjehu
čija sam ti vrata otvorila točno prije pet godina
da, vrijeme prolazi i puno je godina prošlo od našeg prvog susreta...

danas praznih ruku, jer nemam šta da ti dam
ali iskrenog srca želim ti "Alles gute"....Sobica





sobazautjehu @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 4, 2013
 

U ljude upisuj druženja,
al nikad srca oluju.

Ljudi te pažljivo slušaju,
al samo svoj glas čuju.

Zato im što manje kaži.
Ljudi su tek onda ljudi

kad im se ništa ne traži,
a mnogo im se nudi.

Ljudi su čudne biljke.
Kad rastu - u sebe siđu.

Sretnu se. Pa se raziđu.
Ili se mimoiđu.

Miroslav Antić

 



sobazautjehu @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, ožujak 29, 2013
 

Samo nam srodna bol izmami suzu,
i svako zapravo i plače zbog sebe.
(Heinrich Heine)

 



Edit Glavurtić
Painting Rogier van der Weyden, Skidanje s križa, detalj


sobazautjehu @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, ožujak 22, 2013
 

"Možda i jesam kamen izvana....ali iznutra?! 
 Iznutra sam sasvim nešto drugo...
 nešto meko i milo što neide svima u ruke!" A.

 
 
sobazautjehu @ 08:01 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare